Advent u Zagrebu 18.12.2011. – photo & video sa svirke na ili ispod 0 celzijevaca
Iskreno … bio sam malo skeptičan kako će sve to proći. Zimulja, k vragu.
No, iskreno, bio je ovo jedan od naših boljih nastupa.
I sad … samo da se zna … mogli bi se postaviti na trepavice da Organizacija nije bila takva kakva je bila (to je onaj dio iza pozornice) i da publika nije bila takva kakva je bila (to je onaj dio ispred pozornice).
Zato hvala momcima iz Organizacije što su nas pozvali (a naročito momcima za mix-pultom), snimili nas i omogućili da složimo ova videa.
Audio je bio takav da ga se može srediti, a to je … uf … trifrtalja posla (nagradno pitanje: koliko je to trifrtalja? ).
Video dio je djelo g. Jelića seniora sa spravicom koja me ponovo oduševljava – iPhone 4.
OK, malo sam umiješao svoje prste, spojio video i uređeni audio, no šta je 100% napravila ta spravica možete vidjeti na FB-u našeg , s nama zajedno promrzlog, Mateja Jelića.
I sad šećer na kraju – publika.
Promrzli, ali srca vruća. Hvala puno što ste podigli atmosferu debelo iznad nule. Bili ste neprocjenjiva demonstracija kako se spajaju glazba i ples ma u kakvim uvjetima se taj spoj desio.
Eto.
Kad smo došli na binu, bili smo na radnoj temperaturi.
Kraj koncerta – molim pažnju na moja leđa. To nije bijela farba ili slično – to je inje.
No ... na kraju balade ... fino se vidi kako nam je bilo unatoč hladnoći.
A sutra u toplu Karaku na nježnu svirku i ... kolesteriranje.
"Malo sam vas ... nagazio u petak i subotu. Ako je nekome bilo malo ... čudno - samo ću reći da tako mora biti.
Sami ste me ponukali na to - vidim da ste blizu prvih koraka, a ... pa sam stisnuo.
Moja je želja naučiti vas, a ne tatrljati u beskonačnost uz osmjeh na licu i ... uplatnicu.
Svi ste na jako dobrom putu da naučite svirati ove instrumente i da u tome uživate. Tko će htjeti još više ... oooooo, nije to problem.
Zato ... budite spremni na još više muke. A kad dođe vrijeme ... ima ova luda glava ideje. Ne brinite. :-)"
Naime ... bio sam malčice oštriji.
Preko 10 godina sam u ovoj glazbi, s njom liježem, uz nju se budim (nakon jutarnje kave i ostalih ... čisto roditeljskih dužnosti) i želja mi je davna da nas ima što više.
A glazba je uvijek bila pokretač ljudi - od intime do ... onog što mrzim ... rata.
Caimani su uvijek poticali ljubav za ples, ljubav uz ples, ili ljubav ... nakon plesa.
No, ako želiš plesati, netko ili nešto treba ... svirati (stvarno ili u ... glavama).
Moji svi studenti (skoro pa svi) su odlični plesači - moj zadatak je dati im vlastitu moć stvaranja ritma. Neka ruke rade što glava zamisli.
A to, baš, i nije lako. Dugi su sati vježbanja i maltretiranja (sebe i susjeda) do tada.
Polako ... pravimo prve korake i padamo na nos.
Koga god još uvijek zanima priključiti nam se ... na ovo mora računati - prvo u rukavicama i tu i tamo koja maska ... koja ipak padne.
A onda maltretiranje i znoj (tu i tamo koji žulj)
Radionica za udaraljke – video: dokle smo došli za 8 radnih sati
Na žalost … nedostajala su 2 studenta koji su u drugoj (subotnjoj) grupi.
Dakle … radimo svaki tjedan 2 sata od 5.11. … do danas. Hoću reći … ovo je čista ekskluziva. :-)
Ono što me veseli je silna upornost da se nauči, pomalo ljutnja što to „ne zvuči kao kod njega“, priče o „mlaćenju lonaca“ kod kuće … i silna zabava na satovima (koliko je može biti – ipak … radi se).
Jedna otegotna okolnost je to što studenti nemaju svoje instrumente kod kuće … pa je jedini test, ako su radili kod kuće, vrijeme kad dođu na sat.
Za sada smo … ipak malo zgrčeni. Vidi se to na snimkama.
O dosta stvari se mora razmišljati i paziti (tehnika, tempo, ton) … i pravilno držanje … a onda im još nabacim poneku kombinacijicu.
Možda malo kvarno od mene :-), ali moram tek toliko.
Moram jer … taman se netko poveseli kako „drži prste kako treba“, zglob radi kako treba … dođe kombinacija 2 različita pokreta (a time i tona ) … koja sve vrati na početak.
Radim to zato da što prije prođemo ove (možda malo i dosadne) osnove … ali nikako na uštrb tehnike … pa da se možemo početi igrati pravim stvarima.
Eto, to je stvarnost.
No … ja sam ponosan na svoje studente … a naročito studentice (ništa ne zaostaju za momcima – koji je to gušt). :-)
Zbog stalnog polaganog napredka, ali i ozbiljnog pristupu učenju.
Kad se nekog vidi da želi naučiti i da je uporan … ma proba se sve što je moguće da mu se olakša, pomogne, objasni.
Ljudi moji … veseli me svako vrijeme provedeno sa vama. :-)
Vidimo se na sljedećem satu.
P.S. A neki novi video sa radionica … vidjet ćemo. Kad malo … više budemo znali. :-)
Obično se kaže "kako ti krene tako će se (ili bolje) nastaviti".
Sudeći po tome … nama ide dobro. Nadam se da će nas biti sve više.
Za sada 10 studenata i 2 … u pripremi (kad si organiziraju svoje obaveze).
Nije loše.
Ono što me najviše veseli je što je, skoro pa, podjednak omjer potpunih novaka u ovoj vrsti glazbe i „starih“ salserosa (kako onih koji to dugo plešu, tako i instruktora u raznim školama).
Ako ga smijem posvojiti … moje otkriće je da čim „isključimo“ video (oči) i poslužimo se samo „audiom“ (ušima) … stvari se drastično mijenjaju – prestaje moguća razlika u stažu slušanja, plesanja … bilo čega … i svi su na početku.
Dobro – sad više nisu baš na početku. Polako, ali sigurno, se savladavaju osnovni tonovi na instrumentu. Bole ruke, bole zglobovi, ali i ostali dijelovi tijela – prestati će kad se savlada tehnika.
Meni je bitno da je shvaćen bit i da glava zna što bi ruke trebale raditi.
Na zadnjim radionicama su podijeljeni i neki materijali (što audio, što video) – sad me zanima koliko će se to poslušati kod kuće, ponoviti … i kako će se to odraziti na sljedeći i sljedeće satove.
I da pojasnim … jedini komentar – studenti su za mene ljudi koji nešto proučavaju.
Mi … proučavamo ovu glazbu i to, konkretno, udaraljke. Eto.
I to … s guštom. :-)
Kako postoji interes novih studenata za pohađanje, a ... sa vremenom smo svi "nategnuti" zbog raznih obaveza, "otvorili" smo i nove termine za održavanje radionica.
Prostor PS Pegaz, D. Budaka 1D, Maksimir (iza ekonomskog faksa, ulaz kroz caffe-bar Golden Gate):
- svaka grupa 4-5 studenata (formira se kad se skupi taj broj studenata)
Cijena je 250,00 Kn za 8 punih sati (4 x 2 sata) bez obzira na datum početka (znači, evidentira se broj dolazaka).
Znam da to nije inače praksa, no kako ove radionice ne broje po 20-tak polaznika kao plesne, nije nam problem voditi evidenciju na ovaj način.
Naravno, sa gradivom se uvijek ide malo po malo dalje, pa su redoviti dolasci u interesu studenata.
Radionice nisu zamišljene kao "školska godina" - svaki student, kad prođe svoj fond sati koji je platio, može nastaviti dalje ... ili ne.
Za sada su svi početnici i na istom nivou znanja - radionice su tek počele. Kako vrijeme bude odmicalo, formirati će se grupe prema znanju, no ... do tada treba proteći još dosta vode. :-)
Imamo dovoljan broj instrumenata za rad - ono što još nije spomenuto je da bi studenti trebali sa sobom imati stick-ove - polako će se uvoditi praksa snimanja kratkih video-snimaka i audio filova.
Sve u svrhu da studenti mogu i kod kuće "ponoviti" staro gradivo, ali i pripremiti se za novo.
Moje skromno mišljenje je da idemo u dobrom smjeru.
Nismo nikoga zvali u goste, nego … bila je to publika.
Staro se pravilo ponovilo – klub dovoljno velik, a opet mali da ga se može nazvati „intimnim“.
A onda savršena kombinacija – pola onih koji znaju tko smo, a pola „novih“ … i eto savršene atmosfere.
Odmah mi se otvori „drugi fergazer“.
A onda potvrda drugog pravila – od reflektora nikoga nisam vidio, ali … zato sam osjetio „kako dišu“.
Ma … kako bi Štulić rekao "… u ova šugava vremena, …“ to mi i dalje daje krila da vjerujem u to što radim i vjetar u leđa ili u … uglavnom, odozada :-) … da nastavim.
Pa nije sve u parama – ima i u nekretninama. Tko ima. :-)
Sljedeći četvrtak natrag na mjesto zločina – Karaka. :-)
Ali bez kožica – samo šu- šurulu-šu-šu-šu-šu-šu ….
Prvo – iznenađen sam odazivom na prvi uvodni sat, jer … je moje mjesto u glazbenom svijetu tamo gdje je i ovo su moje prve radionice za udaraljke ikad.
Drugo – iznenađen sam entuzijazmom i povjerenjem studenata, jer … od njih 10 nakon uvodnog sata odustao je samo jedan polaznik.
Treće – iznenađen sam jer od 9 budućih studenata, 3 su djevojke koje … stvarno žele dokazati da udaraljke nisu rezervirane samo za momke.
Četvrto – ja ne znam kad su prošla 2 sata ?? Bez pauze ?? Kad prije ?? Pa tek smo počeli.
Nakon uvodnih generalija i predstavljanja instrumenata koji će biti na radionicama, nakon međusobnog upoznavanja … mi krenuli:
2/3 son clave - 3/2 son clave
Hehehe … mislim da će se učenje toga trebati „provući“ kroz sve ostalo što nas očekuje na radionicama. Mic po mic, sat kroz sat, ali konstantno … dok se ne zasijeku u neku „pozadinsku memoriju“ … da ih možemo „povući“ kad za to dođe vrijeme.
Konge – open tone, base tone
Prve rekcije … kao melem na ranu nakon maltretiranja sa clavama, ali … brus.
Tako blizu, a tako daleko.
Vjerojatno je u glavama bilo „… 'ajd' konačno – to je jednostavno…“ kad ne bi bilo … položaj prstiju, položaj palca, gdje je lakat, kako to iz zgloba ruke, koji dio ruke ostaje na kongi, a gdje su prsti … i „Zašto to ne zvoni kao kod njega?“.
Ono što me veseli je … odlična atmosfera među studentima, komunikacija „kao da se već znamo od nekuda“, međusobna razmjena mišljenja …
Kad se nekome kao ja, koji to radi … kako sam i napisao - prvi puta u životu … desi takav prvi sat, osjeća se ushićeno, zadovoljno, pun elana dati sve što zna … pa i više od toga.
Ni u najboljim predviđanjima nisam očekivao ovako nešto.
A sve to je stavilo i dodatni zadatak – biti uvijek pripremljen 2-3 koraka unaprijed.
Nastavi li se i dalje ovakva atmosfera, mogu očekivati razna pitanja na koja moram biti spreman.
Ako ima još zainteresiranih za super-druženja subotom, … sad je vrijeme da se jave.
Svi studenti (osim mlade nade 'rvatskijeh (za)udarača … našeg Mateja) su totalni početnici, no, vjerujem, nakon mjesec - dva … više to neće biti.
Naime … ova prva grupa studenata biti će razdvojena na 2 grupe tako da grupa čini 4 studenta – tako ću se moći posvetiti svakom studentu na način da ga ispravim, ali da mu dam i dovoljno vremena … da se malo pati sam, da se ljuti sam na sebe, a kad to dođe do neke granice … eto mene opet. Ko melem (ili sol) na ranu.
Novi studenti … ako se u skorije vrijeme pojave … imati će „bezbolniji“ uvod u svijet udaraljki, jer će im „starije kolege“ bolje ubiti tremu … koju sam i danas vidio. Kao u svakoj školi.
A kuda će sve to ići, kad se steknu neka znanja … ima jedna reklama: „Nugatino i mašta mogu svašta.“
Ono što je sigurno – ovako ćemo i proširiti vidike onih koji su već u „cubana svijetu“, ali i „zaraziti“ nove.
Ako ove radionice daju makar mali doprinos tome … takvog purana Zagorje nema. Ni Pazin.
Veselim se novom terminu radionica, ali i novim studentima.
Valjda sad polako počinju svirke. U ovo ćelavo vrijeme za sve vrste svirki u Zagrebu, kad klubovima caruju DJ-i i čudni gazde, čast mi je najaviti.....
10.11. u 20,30 u "Cafe u dvorištu", slatkom malom kafiću na zelenom valu u haustoru (Jurja Žerjavića 7), mjestu za koje još možda niste čuli ali vjerojatno hoćete.......
nastupa Caiman verde basico!!!!!!
Ovaj puta Goran, Darko, Kruno i Danko sviraju cubanske tradicionalne hitove za vas uz veliki izbor vrhunskih kava s karamelom, lješnjakom, čokoladom........
Svirka počinje TOČNO u 20,30 jer TOČNO u 22,30 završava. Još stignete poslije nekuda u život!
Cafe u dvorištu ima svoju FB stranicu pa možete pratiti koji se programi tamo održavaju, a ima ih stalno. Provjerite!!!
U prosincu se sprema još jedna svirka, ovaj puta u kompletnoj postavi Caimana, na adventskom sajmu, na Trgu Bana Jelačića.
O datumu za koji dan, a i tamo Vas očekujemo u velikom broju.
Otvaram radionice za udaraljke u prostorima plesnog studija Pegaz u Maksimiru, D. Budaka 1D.
Radionice će se održavati subotom u trajanju od 2 sata.
Mjesečna članarina iznosi 250 Kn za 8 sati nastave.
Satnica radionica formirati će se prema prijedlozima polaznika.
Prva 2 sata radionica počinju 5.11.2011.
Od instrumenata osigurano je 7 kongi, 2 bongosa, 2 para clavesa, 3 para maracasa, 2 guira.
Naravno, tko ima neki svoj instrument slobodno ga donese.
Sad, kad sam se nahvalio u prošlom postu, idemo dalje sa Caimanima.
Nismo zasvirali od … jako dugo.
I, što je najgore, nema baš neke ni naznake da ćemo skoro.
Ne, ne, sve je OK sa bendom, ali … kome?
Nema interesa za žive svirke.
Sva mjesta gdje smo više ili manje nastupali su u „banani“, preorjentirani ili na DJ-eve ili, još drastičnije, na … neke druge glazbene smjerove.
I šta sad?
Iskreno … ne znam.
Ono što mi je jedino palo na pamet je … vraćanje korjenima.
Na putovanjima sa Brodom-knjižara, sticajem okolnosti, dio našeg show-programa bio je i silazak sa pozornice i … među ljude sa svim udaraljkama.
I bio je to pogodak. Ramon i Josipa su sve to izvrsno nadopunili plesom i prezentacijom.
I objašnjenjima.
Naime, izvodio se son, ali i rumba bazirano na udaraljkama. Prvo … ma bili su predivni njih dvoje … u originalu, a onda i u jednostavnijoj verziji kako bi okupljeni mogli skužiti osnove.
Kako je publika bila … ono … „tko se našao na ulici“, nemali broj puta smo bili iznenađeni kako su pratili i plesače i nas lupajući clave (naravno, prvo smo im pokazali). I son i rumba.
I krenuli u ples i dalje mlateći clave.
Razmišljajući o tome što nam se događalo na tim nastupima, svaki dan pred drugim ljudima … čini mi se da je to potvrda jednog pravila – ako se pravilno krene od početka, sve ostale verzije i tehnike se lako uče.
Isto je i sa teknikom sviranja.
Ako se preskoče one osnove … znanje je usko i svako „iskakanje“ iz usvojene šablone je … frka.
Pozdravljam (-o) svaki novi party, novi ritam (svojedobno me zumba svijet … dobrano „oprao“), sve kombinacije stilova … ma samo da ima druženja i plesa, a manje bezvoljnosti i bezciljnosti … ali za sve te novitete treba znati osnove, temelj, korijen … nazvati se može kako god … ne kretati odmah u 5. razred.
Pozvao bih … malo nazad.
Od Sv. Filipa i Jakova do Makarske sam vidio da je moguće.
Clave kao osnova.
Ja nisam plesač, ali … ni svi plesači nisu glazbenici.
Hajdemo zajedno.
Onaj video iz prošlog posta (gdje maestro Penton ima … trenutak inspiracije) nastao je … spontano. Ali prije nego što je nastao … rekao je „Dame clave“. Moja malenkost među 3 Kubanca (i onaj svjetliji momak je Kubanac. I zove se :-) Samir. Iz Havane).
Ako ima zainteresiranih za suradnju, javite se.
I onda neće biti problem ni „cu-cum“, ni „pra“, a ni kad ih nema jer … perkusionista, sram ga bilo, svira bongose. :-)
Možda je to … clave … za oživljavanje scene.
Pa da i Caimani ponovo zasviraju.
Bogme … dugo me nije bilo na blogu. Od avanture na Brodu-knjižari.
Ali ima razlog za to.
Plesni studio Pegaz ušao je u novi prostor.
Naime, nakon 10 godina rada u Prečkom i korištenja dvorana „na sat“, vidjeli smo da nikad nećemo moći napraviti ništa više (i bolje) i da nam treba prostor gdje ćemo sami kreirati korištenje vremena.
Dok se voditeljski tim bavio programima (imamo ih preko 10), rasporedom tko i kada koji dan, ja sam se uhvatio uređenja.
I kao uvijek do sada, kad nešto radiš prvi put, koliko god planirao desiti će se još hrpu „usputnih“ poslova, troškova … a sve će to koštati vremena.
Koji je to kunst napraviti klupe za garderobu? Pih – čas posla.
Aha.
Dok se ne krene u nabavku svega potrebnog – fosne, daske, štafle pravih dimenzija, … boje i lakovi, šarafi, vješalice, gume za nogice. Sve po mjeri i bez bušenja zida.
A cijene … boli glava.
Prečke za preskakanje?
Kaj – 2 drveta, štap između …
Aha.
Kako „izmudrijati“ postolje koje se neće samo tako strgati? Kako izbušiti rupe u koje idu prečke?
Uf.
I opet – pa ne može to biti …. samo natur. OK – koja boja, koliko puta „farbati“ da to nekako izgleda, krojenje gume (a di je nabaviti) za postolje (da ne struže pod)?
A pod? Daj – laminat klik-klak … 50 m2 cca 4 sata.
Aha.
Dva dana moj najstariji „kuckao“, ja krojio … i napravismo.
A treba i DJ-pult, vodilice za zvučničke kablove, zvučnički kablovi …
Na farbanjima i lakiranjima radila cijela familija, jer svaka ta spravica ima podosta djelova i barem 3 puta se treba prijeći bojom … a možda i lakom ….
Tjedana dana posla od 10 do … cca 23 sata.
I sve to sada prođe, napravi se … al di su ljudi?
Portali „Bigsale“, „Kupime“, ljepljenje plakata okolo naokolo … jedni za „male“, drugi za „velike“, dijeljenje flyera ljudima u ruke (kilometri su se prohodali) …
Puno hvala Spoku što je imao živaca za sve naše korekcije u izradi plakata i flyera. Ili ima debele živce ili dobre tregere za njih. :-)
I tek ovih dana su se, polako, počele formirati grupe, dolaziti ljudi …
… i tek sam sad makar malo mirniji da ćemo ipak uspjeti koliko-toliko napuniti prostor.
A ne smijem ni pomisliti što bi bilo da smo uletjeli u neki prostor koji bi totalno trebali (pa i građevinski) preuređivati (kao naši prijatelji u Buena vista clubu Zagreb)?
Ovaj smo … prilagodili, pa toliko posla i … love.
I još nije potpuno onako kako bismo željeli.
Ni Mastercard to više ne može platiti.
Nataša i ja možemo samo reći – bez Ivora, Tonija, , Sanje, Milke, Tajane, Tine, Nikoline i njihovih frendica … mogli bi se lagano slikati.
Sjest i plakati.
Čak su i najmlađi članovi familije pomogli – bili su dobri, igrali se … i otrpjeli sve naše nervoze i umore kojih je bilo … bilo ih je.
Na kraju se uspjelo i video napraviti – skroman, ali … kak se kaže „s čim imaš, s tim klimaš“.
A da se ne bi vrtilo sve samo oko jazza, pilatesa, sportske za klince, zumba aeromixa, MTV … joj fakat ne znam kako se sve to zove … zamišljeno je da se u tom prostoru naprave i organiziraju glazbeno-plesne radionice za cubanu.
E to znam kako se i zove, kako se radi … i tu sam doma.
Nešto slično ili na tragu onoga što smo Ramon i Josipa iz „Cuba, danza & corazon“ , Matej i ja radili na Brodu knjižari.
Ima li zainteresiranih za suradnju ili za takve radionice? Javite se.
I, sad, eto.
Da se malo podičimo našim „hand made“ uratcima, videom …
Tu se priprema
Za male vježbačice i vježbače
Klik-klak ... i leđa na štapu
DJ-pult
A sve to kao video ...
Evo, prostor je tu, polako se puni plesačima jazza, zumbe, ... i onih gore pomenutih ... ima se instrumenata (hvala Cacique na pripomoći), subota i nedjelja su, za sad, prazne.
Brod knjižara – brod kulture 2011. - od Krka do Makarske
Teško je sabrati sve dojmove u par riječi kad su događanja toliko intenzivna. Prije će biti … u nastavcima, ali bez naznake „sapunica“.
„Caimán Verde“ je bio samo dio svega, no, nadam se, kako onog „zabavljačkog“ tako i kulturalnog. Nekad sa više, nekad sa manje uspjeha – ovisilo je to i o publici.
Bez cijele ekipe, a pogotovo bez Josipe i Ramona iz „Cuba, danza, corazón“ … teško i toliko.
I to samo govori kolko smo kao cijela ekipa na Brodu bili jaki. Znači … cilj je postignut.
Osobno … naučio sam puno toga što valja, ali i ne valja, „pod muß“ napravio dosta toga za što nisam ni znao da mogu … i vratio se u „normalan svijet“ debelo bogatiji – znanjem, iskustvom i samopouzdanjem.
Igore, Tana, Žuti, Dugi, Krešo, Ivane, Petra, Ema, Vrabac, Iva, Pčelice Maje, Asja, Sara, Tomo, Buga, maestro Lujo, moj najdojmljiviji Enese, Mario za razglasom, Josipa, Ramon, Penton, Matej … ma zaboravio sam nekoga garant (ježi ga … godina proizvodnje), ali neka mi se oprosti … hvala Vam na … k jarcu ... osjećam se kao djevojka koja je postala žena ... i to u mojim godinama. :-) A to se nikada ne zaboravlja, zar ne? :-)
Sad još samo da mi se prestane ljuljati na suhom ... i bude dobro. :-)
Ako netko ima kontakt sa posadom broda, molim da im se pošalje pozdrav i u moje ime. Prvo šjor Mati, a onda i ostalima. Pa i Dragi. :-) Neću mu zaboraviti cik-cak za moje noći na palubi. :-)
Daklem, … Caimani rade nešto prvi put, a zavisno od prikazanog … možda ne i zadnji.
Naime, Brod – knjižara nas je angažirao ( a oni su već „tradicional“) za show – program na svom krstarenju po Jadranu.
Kad sam pristao, … nije mi sve baš bilo „kristalno“ što ćemo i kako ćemo, no sad su „kockice“ na svom mjestu.
Naš program će se sastojati od 3 dijela:
- Tradicional (uz neke instrumente na matrici, a ostalo „in vivo“)
- Parte de percusión … ili, u prijevodu, „kom obojci kome … bose noge“ – mi među ljudima sa svojim udaraljkama
- Salsa, merengue, … pa i jedna bachata – uz matrice
Maestro Penton, mlada nada hrvatskijeh (za)udarača Matej i moja malenkost.
Ono što je „čokolada“ na šlag … naši prijatelji Ramon i Josipa što kao naši asistenti, ali, ono najbitnije, plesni performeri i animatori.
Ima već mjesec dana kako se spremam za ovu pustolovinu i baš zbog toga mislim da će biti … kako i inače dolikuje bilo kojem nastupu Caimana – puno zezancije, smjeha, improvizacije … i dobre „vibre“.
Ovo neće biti naši oficijelni koncerti – mi smo samo dio dobrih vibracija koje Brod kulture nosi sa sobom u svaki grad gdje pristane.
Nadam se da ćemo doprinjeti ovom kulturnom doprinosu tijekom krstarenja.
Dati ćemo sve od sebe.
Kao i uvijek.
Bila je to jedna ugodna ljetna noć na imanju obitelji Istenič u Bizeljskom, malom mjestašcu pored Brežica. Naravno u Sloveniji. Caimani su bili i gosti i zabavljači tu večer. Svi su kući otišli sa osmjehom što je nama uvijek najveća nagrada, osim valute, naravno!
Evo malo atmosfere:
Posjed:
U iščekivanju gostiju:
Kruno sa rukama u džepovima u dilemi koji stalak prvi otvoriti:
Vinograd koji daje to tekuće zlato:
Kruno je i dalje u dilemi s rukama u džepovima, dok mu Darko pomaže:
I konačno, eksplozija kreativnosti:
A gdje bi bilo osvježenje nego na šanku?
I Kruno se slaže:
Boce spremne za punjenje i distribuciju po cijelom svijetu:
Pokali i osvojene nagrade za vrhunsko vino:
Zdravko, krivac što su Caimani tu večer svirali, na svom radnom mjestu:
Izgleda obećavajuće:
A tek sada:
A evo i nas na zadatku! Stvarno sve više ličimo na one dedeke iz Buena viste!!
8. i 9.7. su dvije zadnje svirkice prije godišnjeg (ili što bi Montero rekao "GO").
8.7. Caiman verde basico svira ( već 2. puta) u Caffe-u "Don Corleone" u Stubičkim toplicama. Zgodno mjestašce i zahvalna publika. Ljetni đir, svirka na terasi!
9.7. Caiman verde basico + Kruno svira na "Večeri cubanske glazbe" u Brežicama ( Slo ), na imanju vinara Isteniča uz vrhunski "slow food" u 9 slijedova i probrana vina.........zbog kojih ću ja voziti natrag!
Vraćamo se u 9. mjesecu i ponovo pokrećemo Karaku s dobrim vjetrom u jedra, sa jaaaako opasnom gusarskom posadom!!
Šta reći za nastup u Rovinju osim ... sve me bolilo "the day after".
Bogme se našamarah bongića, ali šta je to naspram punog trga ispred bine. :-) Je, dajemo uvijek 100 % na nastupu, ali kad je pred tobom toliki broj ljudi ... ide 110, 120, ... ma nema više limita. :-)
Hvala Vladi, hvala svi Mamberosi, hvala Rovinj i najvažnijima ... publici. Vidimo se. :-)
P.S. Nadam se da ćemo doći do nekih fotki. Uskoro. :-)
).
položaj prstiju, položaj palca, gdje je lakat, kako to iz zgloba ruke, koji dio ruke ostaje na kongi, a gdje su prsti … i „Zašto to ne zvoni kao kod njega?“.
